Oslobađanje straha od tuđeg mišljenja

Htjeli mi to sebi priznati ili ne, svakome od nas barem jednom se javila misao: a što će drugi reći? Strah od tuđeg mišljenja kod nekih ljudi toliko je jak da provedu gotovo cijeli život razmišljajući o tome što će tko misliti ili reći, a da se ne zapitaju što oni sami misle ili žele. U konačnici budu nezadovoljni sa sobom i svojim životom, pritom ne znajući u čemu je točno problem.

Zvuči li vam ovo poznato? Imate li u svojoj okolini ljude koji neprestano brinu što o njima misli netko drugi ili se možda sami prepoznajete u ovome?) Kad otkrijemo problem, možemo naći i rješenje. U ovom tekstu s vama dijelim tri lekcije koje će vam pomoći da tuđem mišljenju više ne pridajete toliki značaj.

Prihvaćanje sebe

Prihvaćanje svih svojih vrlina i mana, svoje prošlosti, svojih grešaka, uspona i padova, prvi je korak kod oslobađanja straha od tuđeg mišljenja. Kad dobro poznajemo sebe i kad uistinu shvatimo nesavršenost kao zajedničku karakteristiku svih ljudi, sposobni smo prigrliti sve svoje nedostatke i greške. Naš odnos sa sobom odražava se i na naš odnos s drugim ljudima pa prihvaćajući sebe, učimo prihvaćati i njih.

Onaj tko nije prihvatio sebe, ne može u potpunosti prihvatiti ni druge. Ljudi koji osuđuju i neprestano komentiraju tuđe odabire, uglavnom su oni ljudi koji nisu sigurni ni što misle sami o sebi i svojim životnim izborima. Kako je onda njihovo mišljenje o vama relevantno za vas? Prihvaćate li sebe u potpunosti?

Ne postoji univerzalna istina

Jedna od lekcija sa studija sociologije koju ću uvijek pamtiti je da ne postoji univerzalna istina – svatko ima svoju istinu. Način na koji vidimo svijet oko sebe oblikovan je našim vrijednostima, uvjerenjima i prethodnim iskustvima. Često imamo tendenciju ljude svrstavati u kategorije pa određujemo tko je dobra, a tko loša osoba. Sasvim je prirodno da i mi sami želimo biti svrstani u kategoriju dobre osobe.

Međutim, kriteriji dobrog i lošeg također ovise o subjektivnoj procjeni same osobe s obzirom na vrijednosti, iskustvo, kulturne i društvene norme. Ono što je jednom dobro, drugome nije, i obrnuto. Isto tako, svi mi nosimo u sebi i dobro i loše – pitanje je čemu dajemo veći značaj i kako naši postupci idu u prilog tome.

Umjesto da sebe (a onda i druge ljude) svrstavate u kategorije dobar/loš, pokušajte razmišljati o tome tako da sagledate postupke, a ne krajnosti – niste dobri ili loši, nego je određeni postupak bio dobar ili loš. Bitno je da budete iskreni prvenstveno sa sobom i u redu sa svojim postupcima, a ne da neprestano pokušavate dostići tuđe (subjektivne i nerealne) kriterije.

Tuđe mišljenje o vama nije odraz vaše vrijednosti

Ako ljudi gledaju svijet svojim očima, s obzirom na svoje vrijednosti, iskustvo, kriterije dobrog i lošeg, onda ni njihovo mišljenje o vama kao dobroj ili lošoj osobi nema puno veze s vama. Vaša odgovornost nije udovoljiti i svidjeti se svima, niti je to moguće.

Pokušavajući se svidjeti svima, uglavnom postanemo netko tko se ne sviđa sam sebi. U nastojanju da ispunimo tuđa očekivanja i da svima pokažemo koliko vrijedimo, koliko smo dobri, sposobni i pametni, donosimo odluke koje nisu u skladu s nama ni s našim istinskim željama. S obzirom na to da je naš život ogledalo naših izbora i odluka, tada nismo zadovoljni ni sa sobom ni svojim životom.

Kako do tog scenarija ne bi došlo, pokušajte za promjenu postaviti si ova pitanja – što JA želim? Što JA biram? Što je MENI važno? Kad smo vjerni sebi i svojim kriterijima, onda više nije bitno koliko odgovaramo tuđim kriterijima. A postoji li išta važnije od vašeg mišljenja o vašem životu?

Želim vam da pronađete hrabrost u sebi da u potpunosti prihvatite sebe jer vaše mišljenje o vama jedino je koje se zaista računa.