Oslobađanje straha od tuđeg mišljenja

Htjeli mi to sebi priznati ili ne, sigurno se svakome od nas barem jednom javila misao: a što će drugi reći? Strah od tuđeg mišljenja kod nekih ljudi toliko je jak da provedu gotovo cijeli život razmišljajući o tome što će tko misliti ili reći, a da se ne zapitaju što oni sami misle ili žele. U konačnici budu nezadovoljni sa sobom i svojim životom, pritom ne znajući u čemu je točno problem.

Zvuči li ti ovo poznato? Imaš li u svojoj okolini ljude koji neprestano brinu što o njima misli netko drugi ili se možda sam(a) prepoznaješ u tome? Kad otkrijemo problem, možemo naći i rješenje. U ovom tekstu s tobom dijelim tri lekcije koje će ti pomoći da tuđem mišljenju više ne pridaješ toliki značaj.

Prihvaćanje sebe

Prihvaćanje svih svojih vrlina i mana, svoje prošlosti, svojih grešaka, uspona i padova, prvi je korak kod oslobađanja straha od tuđeg mišljenja. Kad dobro poznajemo sebe i kad uistinu shvatimo nesavršenost kao zajedničku karakteristiku svih ljudi, sposobni smo prigrliti sve svoje nedostatke, greške i nesavršenosti. Naš odnos sa sobom odražava se i na naš odnos s drugim ljudima pa prihvaćajući sebe, učimo prihvaćati i njih.

Onaj tko nije prihvatio sebe, ne može u potpunosti prihvatiti ni druge. Ljudi koji osuđuju i neprestano komentiraju tuđe odabire, uglavnom su oni ljudi koji nisu sigurni ni što misle sami o sebi i svojim životnim izborima. Kako je onda njihovo mišljenje o tebi relevantno za tebe? Prihvaćaš li ti sebe u potpunosti?

Ne postoji univerzalna istina

Jedna od lekcija sa studija koju ću uvijek pamtiti je da ne postoji univerzalna istina – svatko ima svoju istinu. Način na koji vidimo svijet oko sebe oblikovan je našim vrijednostima, uvjerenjima i prethodnim iskustvima. Često imamo tendenciju ljude svrstavati u kategorije pa određujemo tko je dobra, a tko loša osoba. Sasvim je prirodno da i mi sami želimo biti svrstani u kategoriju dobre osobe.

Međutim, kriteriji dobrog i lošeg također ovise o subjektivnoj procjeni same osobe s obzirom na vrijednosti, iskustvo, kulturne i društvene norme. Ono što je jednom dobro, drugome nije, i obrnuto. Isto tako, svi mi nosimo u sebi i dobro i loše – pitanje je čemu dajemo veći značaj i kako naši postupci idu u prilog tome.

Umjesto da sebe (a onda i druge ljude) svrstavaš u kategorije dobar/loš, pokušaj razmišljati o tome tako da sagledaš postupke, a ne krajnosti – nisi dobar/a ili loš/a, nego je određeni postupak bio dobar ili loš. Bitno je da ti budeš iskren/a sa sobom i u redu sa svojim postupcima, a ne da pokušavaš dostići tuđe kriterije.

Tuđe mišljenje o tebi nije odraz tvoje vrijednosti

Ako ljudi gledaju svijet svojim očima, s obzirom na svoje vrijednosti, iskustvo, kriterije dobrog i lošeg, onda ni njihovo mišljenje o tebi kao dobroj ili lošoj osobi nema puno veze s tobom. Tvoja odgovornost nije udovoljiti i svidjeti se svima, niti je to moguće.

Pokušavajući se svidjeti svima, uglavnom postanemo netko tko se ne sviđa sam sebi. U nastojanju da ispunimo tuđa očekivanja i da svima pokažemo koliko vrijedimo, koliko smo dobri, sposobni i pametni, donosimo odluke koje nisu u skladu s nama ni s našim istinskim željama. S obzirom na to da je naš život ogledalo naših izbora i odluka, tada nismo zadovoljni ni sa sobom ni svojim životom.

Kako do tog scenarija ne bi došlo, pokušaj si za promjenu postaviti pitanja – što JA želim? Što JA biram? Što je MENI važno? Kad smo vjerni sebi i svojim kriterijima, onda više nije bitno koliko odgovaramo tuđim kriterijima. A postoji li išta važnije od tvojeg mišljenja o tvom životu?

Nadam se da ti je ovaj tekst bio koristan i da ćeš pronaći hrabrost u sebi da u potpunosti prihvatiš sebe jer tvoje mišljenje o tebi jedino je koje se zaista računa. 🙂