„Volim kad je sve odrađeno tip-top.“ „Ili ću sve napraviti kako treba, ili neću ni počinjati.“ „Bitno mi je paziti na sve detalje.“ „Ovo je dobro, ali sigurno je moglo još bolje.“
Zvuče li vam ove rečenice poznato? Možda se u vama krije perfekcionist, a da toga niste ni svjesni. U nastavku teksta saznajte koje su prednosti i nedostaci perfekcionizma te što učiniti kad vam perfekcionizam postane prepreka na putu umjesto da vas “gura” prema naprijed.
Perfekcionizam ili težnja savršenstvu vrlo se često ističe kao pozitivno obilježje. U društvu koje veliča produktivnost, izvrsnost i napredak, perfekcionizam se naizgled odlično uklapa. Svakako, uz perfekcionizam dolaze određene prednosti zbog kojih nam se čini da je poželjno i korisno biti perfekcionistom.
Uz zdravu dozu perfekcionizma nastojimo nadmašiti svoje trenutne granice, težimo napretku i samopoboljšanju. Neki benefiti koje možemo imati od perfekcionizma su stremljenje velikim ciljevima, velikim postignućima, ostvarenje našeg punog potencijala, savjesnost, pouzdanost i odgovornost.
No, što kad perfekcionizam koči naš napredak?
Ako smo previše samokritični i sumnjamo u sebe, započinjemo zadatke bez da ih dovršimo do kraja ili kad osjećamo pritisak da sve treba biti savršeno, bez ijedne greške – tad sami sebi postajemo najveći kritičari i neprijatelji našeg napretka.
To znači da smo sami sebi postavili toliko visoke standarde, očekivanja i ideale kojima nastojimo težiti, da postajemo iscrpljeni i tjeskobni zbog nemogućnosti njihovog ostvarenja. Drugim riječima, naši vlastiti standardi postaju nam nedostižni. Teško nam se opustiti i odmarati, a teško nam je i motivirano ispunjavati sve svoje obaveze.
Što tada možemo učiniti?
Najbolje što možemo napraviti je za početak:
1. Samo zastati na trenutak, duboko udahnuti i napraviti samorefleksiju:
- Što želim postići?
- Kakvu sliku o sebi želim stvoriti?
- Kome se želim dokazati?
- Koja očekivanja nastojim ispuniti?
- Jesu li to moja ili tuđa očekivanja?
- Što će se dogoditi ako pogriješim?
- Što će se dogoditi ako svoje obaveze ne odradim savršeno?
- Tko određuje što je savršeno i može li nešto zaista biti savršeno?
2. Prihvaćanje sebe – svojih mana i nesavršenosti.
Kao ljudsko biće nemoguće je dostići savršenstvo niti tome trebamo težiti. Isto tako, ne možemo očekivati savršenstvo od drugih ljudi. Prihvaćanjem sebe učimo prihvatiti i druge. (više o ovoj temi pročitajte u tekstu Oslobađanje straha od tuđeg mišljenja i Što znači voljeti sebe?)
3. U redu je pogriješiti – tko radi, taj i griješi.
Nemojte sami sebe kažnjavati za greške i uvijek se iznova vraćati u mislima na situacije u kojima ste nešto pogrešno rekli ili napravili. Na greškama se uči i da ste tada znali bolje, napravili biste bolje.
4. Redefiniranje svojih standarda i ciljeva.
Postavite si realne ciljeve koje možete ostvariti. Ciljevi trebaju biti definirani na način da vam predstavljaju izazov, odnosno da su malo iznad vaših trenutnih mogućnosti kako biste bili motivirani za njihovo ostvarenje. No, ne smiju biti preveliki jer vam onda postaju nedostižni. Bolje je postaviti jedan realan cilj koji ćete moći ostvariti, a nakon toga možete postaviti drugi, malo veći cilj, koji će vam biti nova motivacija za dalje.
Zapamtite: ako želite napredovati i biti uspješni, morate se nastaviti kretati. To kretanje ne treba ni ne može biti savršeno, ali treba biti kontinuirano. Stoga nemojte dozvoliti da vam perfekcionizam stoji na putu ostvarenja vaših ciljeva.
