Dogodi li ti se nekad da ostvariš jedan cilj i odmah počneš razmišljati o idućem? Ili zbog količine obaveza i užurbanosti ni ne primijetiš da si nešto postigao/la? Možda čak smatraš da su neki uspjesi premali da bi ih se proslavilo?
Često toliko jurimo za nečim većim i boljim, a da ne primijetimo koliko toga velikog i dobrog već imamo. Ovim tekstom želim te potaknuti da razmisliš o svojim malim i velikim uspjesima te da si svjesno priznaš zasluge za njih.
Zašto nam je toliko teško usporiti i uživati u svojim pobjedama?
Društvo nas je oblikovalo tako da cijenimo ambicioznost, želju za velikim uspjesima, za velikom zaradom… Nakon svakog postignutog cilja, pitamo se koji je idući u planu. Kad završimo srednju školu, pitaju nas koji fakultet upisujemo. Kad završimo fakultet, pitaju nas kad ćemo naći posao. Kad nađemo posao, kad ćemo kupiti stan ili kuću. Kad ćemo se udati/oženiti, kad ćemo imati djecu… Shvatio/la si poantu. A kad je vrijeme za život u miru, za odmor, za uživanje u svemu postignutom?
Iako volim ciljeve, planove i nove izazove, smatram da je vrlo važno ponekad zastati i pogledati koliki put je već iza nas i u čemu smo već sada uspješni. Osim što takvim razmišljanjem gradimo samopouzdanje i samopoštovanje, omogućujemo sebi svjesno življenje u sadašnjosti.
Nemoj dozvoliti da tvoj život prođe u traganju za idućim velikim uspjehom bez da prvo osvijestiš sve one male pobjede koje su te dovele do ovog trenutka.
Zašto ne znamo ponosno stati iza svojih uspjeha?
Učili su nas da je skromnost najveća ljudska vrlina. Skromnost zaista i jest predivna vrlina, ali ništa u pretjeranim količinama nije dobro za nas. Svaka krajnost predstavlja opasnost. Pretjerano skromne osobe sklone su umanjivanju svojih uspjeha, dostignuća i osobnih kvaliteta. Time gube mogućnost napretka, pohvale i kao da postaju nevidljivima. S druge strane, pretjerano ponosne i bahate osobe često stavljaju sebe u prvi plan, ističu i preuveličavaju svoje uspjehe što dovodi do antipatije, proračunatosti i ispraznosti. Ono što želimo postići je zdrava ravnoteža između skromnosti i ponosa. Zdravi ponos rezultat je samoprihvaćanja i ljubavi prema sebi.
Biti ponosan na sebe i na svoja postignuća ne znači istovremeno biti iznad drugih i umanjivati ih. Ako ne znamo sami sebe pohvaliti i prepoznati vlastitu vrijednost, neće nas ni drugi ljudi moći cijeniti i shvatiti ozbiljno.
Nedavno sam samu sebe uhvatila u pretjeranoj skromnosti i težnji prema nekim većim ciljevima. Kao da ono što sam postigla do sad nije dovoljno dobro. Postavila sam sama sebi visoke kriterije za vrednovanje svojih uspjeha. Umjesto da sam zastala i sama sebi rekla „bravo za sve, sad malo odmori i uživaj pa onda idemo dalje“.
Evo konkretan primjer. Na posljednjoj godini studija najmanje sam razmišljala o pisanju diplomskog rada, a najviše o idućoj edukaciji, ulasku u poduzetništvu i novim ciljevima. Diplomski rad uspješno sam napisala i obranila da bih odmah nakon obrane pokretala Instagram profil i blog o osobnom i profesionalnom razvoju, upisala dvije nove edukacije i kompletno preusmjerila svoje misli i akcije prema ostvarenju svog idućeg velikog cilja.
Radost zbog uspješnog završetka studija trajala je svega nekoliko dana. Kao da sam osjetila olakšanje nakon toga jer sam ostvarila jedan veliki životni cilj i sad mogu odmah krenuti na ostvarenje drugog. Toga čak nisam bila ni svjesna sve dok nisam u više razgovara s različitim ljudima primijetila kako skromno pričam o svojim ovogodišnjim postignućima. Na svako njihovo „bravo, svaka čast, čestitam“, ja bih rekla „da, hvala, ali još je dug put ispred mene, ovo je tek jedan završeni dio“. I zaista jest tako, ovo je tek jedan završeni dio, ali jedan veliki dio mog životnog puta za koji sama sebi nisam dala dovoljno priznanja.
Ovim primjerom želim ti pokazati da svi ponekad upadnemo u zamku pretjerane skromnosti i ambicioznosti za ostvarenje većih, boljih, više vrijednih ciljeva. Ono što je u tim trenucima važno jest osvijestiti način na koji razmišljamo, zaustaviti se, priznati sebi zasluge i barem na kratko, samo uživati.
Cilj sam po sebi nije nagrada. Ali uživanje u procesu dolaska do cilja jest.
Zato se na putu do svog odredišta sjeti zastati i uživati u pogledu na put kojim si prošao/la.
Za kraj ti ostavljam citat meni jako drage spisateljice Ingrid Divković koji na jako jednostavan, a poseban način opisuje ovu temu.
“Ugradi u sebe.
Velike misli, velike ljude, velike ljubavi.
Otkači od sebe.
Mala srca, male taštine, male laži.
Riskiraj i pucaj na veliko.
Ali ostani čovjek koji primjećuje i cijeni i ono malo. Ono najmanje.”
